Jabuka iz Poljske, pasulj iz Kirgistana, krastavac iz Španije… uprkos plodnom tlu, voće i povrće koje godinama uzgajamo do naših trpeza prelazi dug put. Istraživali smo zašto je to tako i kako ovaj problem rešiti.

Gotovo da nema prodavnice u kojoj pored cene proizvoda ne zapazimo da zemlja porekla voća i povrća nije Srbija. Pojedini podaci ukazuju da je veliki broj, do čak 60 odsto voća i povrća, došlo iz drugih zemalja. U najvećem broju slučajeva hrana nam stiže iz zemalja u okruženju, ali nisu retke namirnice iz Kine, Egipta, ali i Ekvadora.

Zbog čega je voće i povrće koje jedemo prešlo na stotine, pa i hiljade kilometara iako se isto uzgaja na našim njivama i plantažama? Prema mišljenju stručnjaka, za to postoje brojni razlozi: sezonski karakter, slobodna trgovina, ali i niske otkupne cene koje se domaćim proizvođačima nude kad je njihova roba u pitanju… Takođe, kažu stručnjaci, voće i povrće iz dalekih zemalja uz sve carine i troškove prevoza jeftinije je od domaćeg.

Veliko tržište i nova tehnologija

Agroekonomski analitičar Milan Prostran objašnjava za “Blic” da je uvoz voća i povrća rezultat velikog tržišta te i da je to sudbina “svih nas koji smo ušli u neoliberalni kapitalizam”.