Naslovna Vesti Šta ćemo sa ŠLJIVOM? NEREALNO niska cena brine proizvođače, šta je REALNOST?

Šta ćemo sa ŠLJIVOM? NEREALNO niska cena brine proizvođače, šta je REALNOST?

786
0

Opšta neizvesnost koja vlada na tržištu, monopolisti, nerealno niske cene, relativan kvalitet plodova, slab otkup, šta bi još moglo da muči proizvođače?

Ove godine je situacija na području Srbije bila katastrofalna u svim granama poljoprivrede. Samo se smenjuju kulture, višnja je prošla, ali šljiva pristiže. Saterani u ćošak, svako od proizvođača čeka kada će se naći na udaru monopolista.

Šumadija, Toplički i Pomoravski okrug, zaista prelepi predeli, svaki sa po nekoliko hiljada hektara pod ovim voćem, generacije godinama vredno rade i ulažu, ali šta dobijaju od države i nestabilnog tržišta?

Prosečna otkupna cena za kilogram šljive se kreće od 12 do 15 dinara, sa malim oscilacijama u zavisnosti o kom delu Srbije je reč.

Hladnjačari i otkupljivači za podbir plaćaju 9 dinara po kilogramu, ovaj podatak nije zanemarljiv jer ima dosta plodova koji padaju na zemljište i gube tržišnu vrednost za 40%.

Nezadovoljni proizvođači, sa razlogom zbunjeni, kao po običaju saterani u čošak, često sebi ali i ljudima odgovornim za takva zbivanja na tržištu postavljaju pitanje : Šta ćemo sa ŠLJIVOM?

Kako biti pametan u takvom okruženju i pod takvim uslovima?
Pored velikih novčanih ulaganja, tu su i rokovi otplate od 12 meseci, koje daju pojedine hladnjače. Proizvođač mora da čeka za svoju robu novac čitavih godinu dana, sve u svemu, uslovi su ponižavajući!

Mnogi koji se nisu suočili direktno sa ovim problemom i osetili to na svojoj koži, imaju često slobodu da kažu, lako ćete sa šljivom, imate kazan, sušaru, u preradi je spas i zarada! Međutim..

Šta je REALNOST?

Stručnjaci imaju običaj da kažu, niska cena šljive – biće više rakije! Kome tu rakiju prodati, po kojoj ceni? Da li neko nudi garanciju i sigurnost? Naravno da ne!

Da bi se osetila problematika, mora da se učestvuje u njoj. Ljudi koji žive na selu odlično znaju o čemu se radi. U takvim godinama, preko 70% roda, završi u rakiji.

Sve više se spominje sušenje šljive i iznose se podaci o tome da to nije u onoj meri zastupljeno koliko ima prostora za to. Koliko ljudi zaista ima tu mogućnost?

Odgovor je jednostavan, veoma malo. Za proces sušenja šljiva je potrebno mnogo stvari, koje za običnog proizvođača predstavljaju pravu vrtoglavicu i često deluju nedostižno! Ova situacija ne predstavlja ništa novo, da država pušta voćare na milost i nemilost tržištu, monopolistima i svim tekućim problemima.

Dolazimo do toga da ne možemo da izvučemo pozitivan zaključak, uzimajući u obzir sve parametre. Nema mesta optimizmu, ali se nadamo da će doći bolji dani za naše voćare!

 

M.S.