Naslovna Poljoprivreda Voćarstvo i povrtarstvo Slatkača, budimka, lubeničarka – sačuvajmo stare sorte od zaborava kroz banku semena

Slatkača, budimka, lubeničarka – sačuvajmo stare sorte od zaborava kroz banku semena

Srećom, to bi uskoro moglo da se promeni, s obzirom na to da je 2019. godine osnovana banka semena "Zrno" u Mionici čiji je cilj upravo očuvanje ovih autohtonih sorti voća i povrća.

1064
0

Jeste li ikada čuli za slatkaču, šumatovku, budimku, zeleniku, jagodnjaču, lubeničarku? U slučaju da niste, u pitanju su stare sorte voća! Iako su vekovima unazad uspevale na plodnom zemljištu širom Srbije, bez ikakvog prskanja i nege, autohtone sorte voća i povrća retko ko danas gaji i proizvodi na našim prostorima.

Gepostet von Ekološki pokret "Okvir života" am Mittwoch, 11. Dezember 2019

Srećom, to bi uskoro moglo da se promeni, s obzirom na to da je 2019. godine osnovana banka semena „Zrno“ u Mionici čiji je cilj upravo očuvanje ovih autohtonih sorti voća i povrća.

“U početku smo krenuli sa popisom na terenu, putovali smo po celoj Srbiji i popisivali stabla starih sorti voća, a često su nam meštani davali semena i plodove. Daju nam recimo po jednu, dve paprike određene stare sorte, to nam je dovoljno za našu bazu. Ujedno bismo popisivali imena sorti, ali i zapisivali recepte u kojima se koriste stare sorte, kao i kako se čuvaju”, objašnjava za Bolju zemlju Ivana Petrović, biolog i član Ekološkog pokreta “Okvir života”, u okviru koje je pokrenuta i ova banka.

Izložbe kao edukacija

Nakon što su popisali i prikupili plodove, onda su krenuli sa izložbama, kako bi upoznali građane sa starim srpskim sortama voća i povrća.

Gepostet von Ekološki pokret "Okvir života" am Sonntag, 29. Oktober 2017

Ivana dodaje da u njihovoj bazi sada imaju 55 sorti jabuka, oko 13 sorti krušaka i divlje voćkarice.

“Treća važna stvar vezana za banku semena jeste umnožavanje materijala koje dobijemo i dalje presađivanje. Ova faza je tek u začetku i nadamo se da će već 2020. godine biti u zaletu. Umnožavanje ide tako što iskusnom poljoprivredniku koji već ima iskustva sa uzgojem određene poljoprivredne kulture, damo seme a onda on zasadi i gaji. Ako mu recimo damo 100 semenki, onda on nama vraća 150 na kraju sezone. Dosta brzo smo podelimo semena koja smo imali, ali vremenom kako se umnožava količina biće ih više ”, objašnjava naša sagovornica.

Kada se gaje ove stare sorte voća i povrća važno je da se odvojeno sade od ostalih sorti iste vrste.

“Naša je ideja da se širom Srbije otvore banke semena, osim u Mionici, ima i jedne na Staroj planini i nadam se da će se iz godine u godinu širiti. Važno je da u svakom delu Srbije budu zastupljene, jer se sorte razlikuju od kraja do kraja, i uzgajaju se na različitoj klimi, zemljištu. Ne možete baš papriku saditi na Staroj planini, svaki kraj ima neku svoju karakteristiku i zato i treba da se gaje one kulture koje su specifične za određeni deo Srbije”, kaže Ivana.

Za banke semena širom Srbije

Prema njenim rečima banka semena “Zrno” u Mionici bi bila centrala, dok bi ostale banke bile zadužene za određeni deo Srbije, ali bi morale da poštuju određena pravila.

Ona napominje da je nedavno osnovana Nacionalna banka gena u Batajnici, ali kao naučna institucija, a ne registar sorti biljaka, povrća i žitarica.

“Ove stare sorte su uglavnom dobijale nazive po praznicima, pa imamo sorte jabuka – belu i crvenu petrovaču, ivanjača, pa ilinjača, kolačara, prstenka, zelenika, budimka, šumatovka koja je jako sitna i može dugo recimo da stoji ispod snega. Tu su i crna i žuta slatkača, od krušaka imamo lončaru, lubeničarku”, nabraja naša sagovornica.

Ivana napominje da se najviše oslanjaju na meštane, jer se dešavalo da kada izađu na teren ne znaju o kojoj se sorti radi.

“Oni nam pomažu oko sorti i kako se zovu, ali konsultujemo i ljjde iz struke, kalemare. Kada je u pitanju kalemljenje ovih sorti, to uglavnom znaju i najbolje rade upravo ljudi iz lokala”, navodi ona.

Otporne, a ne treba im ni hemija

Ivana nas upoznaje sa odlikama ovih starinskih sorti i ističe da su prilično otporne.

“Ovakve sorte uspevaju bez ikakvih agrotehničkih mera i hemije, ne moraju čak ni da se orezuju. Što su otpornije one onda više čuvaju zemljište i podzemne vode. Od ovih sorti nijedna nema ni isti ukus, ni isti oblik”, ističe ona.

Seme poljoprivrednici mogu da uzmu besplatno, a na Fejsbuk stranici ekološkog pokreta stalno se objavljuju informacije o novim sadnicama.

“Nama je važno da se ove sorte vrate u svakodnevnu upotrebu, a ne da ih čuvamo kao u muzeju. Zato je bitno da ljudi krenu da ih uzgajaju, one se mogu čuvati i u dvorištu, verujem da ko god ima dvorište ima mesta i za jednu jabuku”, napominje naša sagovornica i dodaje da se neke sorte jabuka mogu naći na manjim lokalnim pijacama.

Inače, u planu je i da sledeće godine organizuju školu kalemljenja, kako bi obučili poljoprivrednike kako da to rade sa starim sortama.