Med – kao hrana i lek
Glukoza je glavni šećer u čovekovom organizmu, jer se svi šećeri moraju pretvoriti u nju, pa se onda koristiti kao energetska materija ili se skladišti u depoima u jetri i mišićima. Jetri je posebno zanimljiva fruktoza koja ne provocira insulinski odgovor i brzo popunjava sve rezerve. To je važno kada je potreba za šećerima jaka, u aktivnostima poput učenja ili fizičkog vežbanja.
Nedostatak šećera u jetri primetićemo po mentalnom zamoru u treningu, nemogućnosti fokusiranja na trening i odsustvu pažnje koji su posledica iscrpljenih rezervi u jetri, glavnom snabdevaču mozga i ostatka nervnog sistema. Kada nervni sistem ne radi svim svojim kapacitetom, izostaju jake kontrakcije mišića, a maksimalna snaga se ne može proizvesti, bez obzira na stanje muskulature. Dakle, idealni izvor energije može biti baš med.
Bitan je način njegovog uzimanja, pa se zato moraju poštovati osnovna pravila.
- Med se uzima drvenom ili plastičnom kašičicom, nikako metalnom.
Foto: Pixabay
- Najbolje ga je rastvoriti u mlakoj vodi, ali nikako u toplijoj od 45 °S, kako ne bi izgubio hranljiva svojstva. Naime, iznad ove temperature razgrađuju se enzimi invertaza i dijastaza, čime se gube lekovita svojstva i ostaju samo neke mineralne materije, malo termostabilnih vitamina i naravno, šećeri.
- Ukoliko se med uzima direktno, treba ga malo zadržati u ustima, jer će u tom slučaju mnoge supstance biti rastvorene već u ustima i direktno će preko sluzokože biti ubačene u krvotok. Postiže se efekat sličan kao prilikom ubrizgavanja hranljivih materija injekcijom, samo što je ovaj način mnogo prijatniji.
- Energetska vrednost meda je oko 1000 J, a optimalna dnevna doza se procenjuje na 100 grama za odrasle muškarce (teške 75 kg, po standardu), podeljeno u tri uzimanja u toku dana. Ujutru se preporučuje oko 30 grama, tokom dana 40 i uveče opet 30 grama. Za žene je doza manja, srazmerno razlici u telesnoj težini, dok se deci preporučuje 50 grama dnevno. Ako tražimo dobar karbo-napitak, rastvor meda je idealan izbor. Ukoliko su nam potrebni prosti ugljeni hidati, opet se preporučuje med.
Nepodnošenje/alergija na med
Med kod nekih osoba izaziva alergijske reakcije, slične alergiji na jagode, jaja, propolis i lekove. Smatra se da alergija na med potiče od polena koji se nalazi u njemu.
Foto: Najzdravija hrana
Do alergije dolazi usled neposrednog dodira meda sa sluznicama želudačnih zidova. Med upija vodu iz njih, nadražuje ih i javljaju se bolovi. To se može otkloniti ako se med rastvori u mleku, vodi, čaju ili voćnom soku. Preporučuje se da ljudi sa alergijom duže uzimaju samo jednu kafenu kašiku meda dnevno, a kasnije postepeno povećavaju količinu.
Zdravima i bolesnima
U narodnoj medicini, med se preporučuje i zdravim i bolesnim osobama kao sredstvo za jačanje i sticanje imuniteta. Poseban biostimulans med postaje kad je udružen sa polenom, propolisom i mlečom. Tradicionalna medicina priznaje med kao sredstvo protiv rana i čireva. Kada se preko rane stavi povez s medom, u njoj se pojačava krvotok i oticanje limfe, odnosno stvaraju se optimalni uslovi za ishranu ćelija. Osim toga, med ima svojstvo da ubija mikrobe, kao što su streptokoke i stafilokoke. Dokazano je da med pobuđuje apetit, što je izvanredno važno za decu koja su mršava i za rekonvalescente. Savremena nauka je potvrdila da med snižava povišenu kiselost želudačnog soka, te je stoga blagotvoran kao sredstvo za lečenje gastritisa i čira na želucu i dvanaestopalačnom crevu. Rezultati ispitivanja ruskih naučnika pokazali su da se kod klasičnih metoda lečenja uspeh postiže kod svakog trećeg, a kada se terapija dopuni medom, kod svakog drugog obolelog.
KRALjEVSKA NAMIRNICA
Ultimativni borac za naš dobar imunitet, med je zimi nezaobilazan protiv gripa i prehlade. No, najpametnije ga je jesti svaki dan, bez obzira na godišnje doba, jer ga njegova hranjivost suvereno drži pri vrhu boraca za ljudsko zdravlje i vitalnost. Da, i lepotu, naravno.
Med je prirodna namirnica koja ima gotovo sve što je organizmu potrebno, a poznat je još od starih civilizacija. Njegova konzumacija u doba starog Egipta bila je masovna. Med sadrži razne vitamine i gvožđe u velikoj količini. Korišćenje meda jača bela krvna zrnca i pospešuje borbu protiv virusnih infekcija, kao i protiv bakterijskih bolesti.
Jačanje imuniteta i antibakterijsko delovanje
Opsežna nova istraživanja meda sprovedena na univerzitetu u Kaliforniji pokazala su da se konzumiranjem meda povećava nivo antioksidansa u organizmu.
Dvadeset pet osoba koje su učestvovale u toj studiji konzumirale su dnevno četiri do deset supenih kašika meda. Nakon mesec dana, nivo antioksidansa u njihovoj krvi znatno se povećao. Med se može koristiti protiv opekotina. To svojstvo uvek je bilo pridavano medu, a znanost je samo potvrdila ono što se nekada smatralo, a to je da med ima antibakterijski učinak u lokalnom korišćenju. Koristi se za lečenje rana, opekotina i kožnih čireva. Može, takođe, ublažiti upalu, bol i smanjiti ožiljke. |
Foto: Altioks
Nepobedivi tandem – med i cimet
U kombinaciji sa cimetom, pokazale su se i neke druge dobrobiti meda za zdravlje. Pomešan sa cimetom, koristi se za lečenje urinarnih infekcija. Dve supene kašike cimeta i jedna kafena kašičica meda pomešane u čaši vode pospešuju uništavanje mikroba prisutnih u mehuru. Jedan od najučestalijih proizvoda meda u narodnoj medicini jeste sirup protiv kašlja. Tako se mešavina od jedne supene kašike meda pomešane sa limunom može koristiti za lečenje grla ili za smirenje jakog kašlja. Med se isto tako koristi i za smanjenje želudačne kiseline, kao i za lečenje čira.
Foto: Healthline
A ako u čaj dodamo tri kafene kašičice cimeta i dve supene kašičice meda, on će izazvati trenutno smanjenje nivoa holesterola – 10% u nekoliko sati. Ako, pak, pomešamo jednu supenu kašiku meda sa četvrtinom jedne kafene kašičice cimeta, možemo znatno skratiti trajanje klasične prehlade i pročistiti sinuse. Med se može koristiti i kao kozmetički proizvod. Lako će smanjiti akne i oštećenja kože od ekcema. A grgljanja sa dodacima na bazi meda mogu itekako osvežiti dah. Postoje mnoge vrste meda, pa se u zavisnosti od specifičnih svojstava pojedinih biljaka od kojih je dobijen, njegova lekovitost fokusira na određeni zdravstveni problem. Kestenov med čuva želudac i crevnu sluznicu, a med od kadulje je izvanredan za disajne puteve, itd.
U zavisnosti od mesta sakupljanja meda, zavise i lekovita svojstva meda, kao i kvalitet. Drugim rečima, lekovitost meda zavisi od toga gde i kako pčele sakupljaju med. Odnosno, da li ga sakupljaju blizu naseljenih mesta i polja koja su tretirana zaštitnim sredstvima ili u netaknutoj prirodi. Takođe, važan je i način rukovanja. Ukoliko se med zagreva i topi, on na taj način gubi lekovita svojstva. Jer, ako je izložen dnevnom svetlu i stoji u staklenoj tegli na otvorenom, bez uvijanja u tamnu hartiju, zbog dejstva svetlosti gubi većinu finih lekovitih svojstava. |