Naslovna Poljoprivreda Voćarstvo i povrtarstvo Sadnja paprike na otvorenom

Sadnja paprike na otvorenom

21050
1044

Mnogi povrtari pripremali su svoje rasade u plastenicima i sada čekaju pogodan trenutak, kako bi iste posadili na otvorenom polju. Posmatrano kroz literaturu, idealan period za rasađivanje je od 15. do 25. maja za niže predele, a od 25. maja do 10.juna za više predele. Međutim, ono što svi ističu, je da se prate vremenske prilike i shodno tome izađe na polje i krene sa sadnjom.
Neophodno je pripremiti zemljište i primeniti sve mere, što se pre svega odnosi na upotrebu odgovarajućih herbicida, kako bi sadnja bila uspešna, a letnja berba dala očekivane rezultate. Nega paprike, tokom prvih meseci nakon rasađivanja, je najbitnija. Za svaku sadnju na otvorenom, neophodno je nekoliko stvari:


1. Sortiment
Postoji mnoštvo vrsta paprika, koje odlikuju različiti oblici, veličina, ali i kvalitet samog ploda, kao i načini korišćenja. Kod nas one koje su najzastupljenije su babure, polubabure kao i njene podvrste, koje se razlikuju po načinu korišćenja ( za ajvar, pečenje, sirovu ishranu). Takođe, najtraženije su župska rana, duga bela, slonovo uvo.

2. Zemljište
Paprika je topla biljka i samim tim zahteva topla, plodna strukturna zemljišta, sa adekvatnim fizičko-hemijskim svojstvima. Kao predusevi za papriku mogu se sejati strnine, trave, jednogodišnje leguminoze. Loši predusevi su biljne vrste iz porodice tikava, paprika, paradajz, krompir, patlidžan. Na jednoj istoj parceli, paprika se može saditi tek nakon 5 godina.

3. Rasad
Rasad dobijen u plastenicima mora biti okaljen i postepeno prilagođen za nove uslove, kakvi su na otvorenom polju. Sa kaljenjem treba početi dve nedelje pred rasađivanje, smanjenjem broja zalivanja, čestim provetravanjem plastenika i snižavanjem temperature supstrata. Uveče treba skinuti foliju, a može se i dodatno prihranjivati rasad kalijumovim đubrivom, čime se povećava njegova otpornost. Rasad je spreman za otvoreno polje ukoliko ima 6 do 8 listova, dobro razvijen koren i visinu stabla od 15 do 25 cm.

4. Rasađivanje
Sadnja se obavlja u ranim jutarnjim ili večernjim satima,  nakon kiše ili ukoliko je sušni period, nakon zalivanja, kada se zemljište prosuši. Temperatura zemljišta i vazduha treba da budu iznad 15 stepeni. Ukoliko se sa sadnjom porani, dok je zemljište još uvek hladno, korenov sistem će se slabije razviti i samim tim usporava se razvoj same biljke.  S druge strane, ukoliko sadnja paprike krene kasnije,  biljke se teže primaju, pate od nedostatka vode, a plodovi sporije sazrevaju. Rasađivanje može biti ručno ili mašinski. Ručna  sadnja je bolja za biljku, jer se na taj način smanjuje mogućnost oštećenja korenovog sistema, dok  mašinska u mnogome ubrzava proces sadnje.

5. Razmak sadnje
Sadnja paprike može biti u redove, dvorede ili višeredne pantljike i uvek sa jednom, nikada sa dve biljke u kućici. Razmak je najčešće od 50 – 60 X 20 cm. Zbog upotrebe kultivatora, razmak nekada može biti i veći i iznositi 70 cm, čime se postiže gustina sklopa od 80.000 do 100.000 biljaka po hektaru. Posebno treba voditi računa da raspored biljaka bude što ravnomerniji. Ukoliko je sklop ređi od optimalnog, biljke su razvijenije, imaju više plodova, međutim prinosi tržišnih plodova po jedinici površine su manji. S druge strane, u gušćem sklopu, broj tržišnih biljaka je manji, plodovi su sitniji, iako se ukupni prinosi ne povećavaju, povećavaju se troškovi proizvodnje. Rasad se sadi do kotiledonih listova, na dubini od 5 do 6 cm. Ne bi trebalo saditi dublje, jer se zemljište teže zagreva, a rasadu treba više vremena da se primi.

6. Kultiviranje i okopavanje
Kako zemljište ne bi zadržavalo vlagu i kako bi se uništili svi korovi, neophodno je mašinski rastresti površinski sloj. Prvo kultivisanje se vrši desetak dana nakon sadnje, a svaki sledeći put nakon navodnjavanja ili jakih kiša. Prva dva kultivisanja ne smeju biti dublji od 5 cm, dok ostala mogu ići do dubine od 5 do 7 cm. Takođe, potrebno je redovno okopavanje, kojim se uništavaju korovi, a paprika jako dobro reaguje.

7. Navodnjavanje
Da bi se paprika, rasađena na otvorenom, dobro primila i na pravi način ostvarila svoj jednogodišnji proces, neophodno je da zemljište bude dovoljno vlažno, jer je ona posebno osetljiva nakon presađivanja, kao i u fazi cvetanja i razvoja plodova. Ukoliko je prevlažno, biljka će  žuteti, a listovi otpadati. Ako je zemljište suvo, neophodno ga je zaliti, dva do tri dana pre same sadnje i to u količini od 20 do 30 litara/m2. Tek kada je zemljište prosušeno, krenuti sa sadnjom. Nakon toga, nisu potrebne velike količine vode. U toplom periodu, od 10 do 15l/m2, 2 do 3 puta.  Kada se paprika ukoreni, zaliti sa 20 do 30 l/m2. Ponovno navodnjavanje se vrši nakon 5 do 7 dana, kada se pregledaju usevi i utvrdi trenutno stanje. Takođe, postoji razlika između lakših i težih zemljišta. Lakša zemljišta zahtevaju veće količine vode i na njima je jače ispiranje hraniva, samim tim se i intenzivnije đubri.
Navodnjavanje može biti kap – po – kap, koji se smatra i najefikasnijim, jer obezbeđuje optimalan odnos vode i vazduha u zemljištu, kao i dobro ukorenjavanje biljke. Preko ovog sistema, ukoliko je potrebno prihranjivanje, mogu se dodati vodotopiva mineralna đubriva. Tradicionalni sistem navodnjavanja je potapanjem i brazdama, dok se veštačka kiša koristi samo u slučaju da ne postiji mogućnost za drugačijim načinom.

8. Prihranjivanje
Kao i kod svake druge biljke, i kod paprike je neophodno obezbediti dovoljno hrane, tokom celog vegetacionog perioda, a naročito u vreme povećanih potreba za vodom. Svaka faza podrazumeva i određenu količinu hraniva. Tokom ukorenjavanja, potrebno je dodati fosfor(1:4:1) čime se pospešuje razvoj korena, a njegov značaj se povećava ukoliko je zemljište hladnije. Fosfor je bitan i konstantno prisutan sve do i tokom cvetanja. Nakon ove faze, dolazi do početnog porasta i zametanja plodova. Tada je neophodno obezbediti ujednačen odnos NPK hraniva (1:1:1), sve do početka intenzivnog cvetanja i oplodnje. Do prve berbe treba dodavati kalijum i azot (2:1:3), čime se pospešuje boja, ukus, kvalitet i trajnost plodova. Potrošnja azota se povećava sa povišenim temperaturama i jačom svetlošću. Tokom intenzivnog plodonošenja, pa do kraja berbe, treba učestaliti kalijum (2:1:4). Fertigacijom i folijalnom prihranom treba dodavati i kalcijum jer njegov nedostatak dovodi do truleži na vrhu ploda.
Nakon svakog prihranjivanja neophodno je navodnjavanje, zbog unošenja đubriva u zemljište, kao i međuredno kultivisanje i okopavanje, čime se omogućava dostupnost azota biljkama. Folijalna prihrana je takođe poželjna jer se njome obezbeđuje bolji porast, ali i zdravstveno stanje biljke.

 

Ana Adzić – novinar

Коментари су затворени.