Naslovna PR Romanovska ovca – dugo zaboravljena vrsta

Romanovska ovca – dugo zaboravljena vrsta

3092
0
romanovska ovca
Romanovska ovca Foto: preuzeto za youtube

Kako doći do velikog broja jagnjadi za tov?

Jedan od najvećih problema, pogotovu manjih odgajivača ovaca koji tek počinju sa tim poslom, je kako da dođu što pre do velikog broja jedinki ili do velikog broja jagnjadi za tov.

Odgovor na to pitanje je možda, jedna rasa koja je u jednom momentu bila skoro pred izumiranjem, a danas se često koristi u zapadnom svetu da kroz jednu generaciju koliko se “propusti” kroz stada unapredi plodnost. Reč je o romanovskoj ovci.

Originalno, Romanovska ovca potiče iz doline Volge, severno-zapadno od Moskve. Ova stara autohtona ruska, ili čak možemo da kažemo šire slovenska, rasa ovaca je dugo bila skoro zaboravljena.

Moguće je da je to zaboravljanje imalo, ma kako trivijalno zvučalo i neke veze sa imenom ovce u komunističkoj Rusiji. Teško da bi i jedan rukovodilac nekog kolhoza bio oduševljen time da u izveštajima koje šalje partiji napominje kako se odlično pokazao uzgoj ovce koja nosi, odnosno čije ime podseća na ime dinastije Romanova. Međutim, ovca se tako zove po gradu u Rusiji.

U jednom momentu ostalo je svega 4 000 jedinki ove ovce i tada je započeo program konzervacije koji je dao rezultate.

Jedini pod znacima navoda problem je što kada imate tako mali broj jedinki, tako malu populaciju jedne životinje neumitno dođe do formiranja „uskog grla“, odnosno smanji se broj gena koji su raspoloživi u populaciji. No, s obzirom na to zašta se ova ovca u najvećoj meri koristi, to i nije neki veliki hendikep.

Najvažniji gen koji nosi romanovska ovca je onaj za plodnost. Ovce u čistoj rasi mogu da daju i petorke, pa čak i pojava šestorki nije tako retka.

Romanovska ovca
Romanovska ovca

Šta važi za Romanovsku rasu ovaca?

Rekordan broj jagnjadi po ovci, a rekord važi i za romanovsku ovcu, ali i za ovce generalno je 9 jaganjadi – koliko je postigla romanovska ovca.

 

Naravno, kada dođe do ukrštanja sa drugim rasama, broj jagnjadi „hibrida“ se značajno smanjuje. Međutim, opet je daleko iznad proseka koji daju mesnate rase ovaca.

No, to nije jedina prednost ove Romanovske ovce iz perspektive odgajivača. Mada autohtone i stare rase obično važe za kasnostasne, pubertet kod ovih životinja nastupa fantastično brzo.

Romanovska ovca se fantastično razmnožava!

Nije retkost da polna zrelost nastupi već sa tri meseca života. Uz to, za razliku od drugih ovaca, Romanovska nije sezonski poliestrična nego je samo poliestrična, što znači da u čistoj rasi – kod ovih ovaca polni žar može da nastupi u bilo koje doba godine.

romanovska ovca
Romanovska ovca Foto: preuzeto za youtube

 

Kombinacije toga da se pare van sezone sa time što daju veliki broj jagnjadi ishodi time da ova ovca može fantastično brzo da se umnožava.

Uobičajeno je da se ovca jagnji svakih 8 meseci, kao i da se ukupno jagnje tri puta u toku dve godine – i to sa tri do pet jagnjadi po jagnjenju.

Kada sada tu činjenicu iskombinujete sa živahnošću i vitalnošću jagnjadi, vidite koliki je potencijal ove životinje da brzo da veliki broj potomaka.

S druge strane, sama ovca nije neka impresivna životinja – i gen za plodnost je u stvari najdragocenija stvar.

Odrasle ovce su male životinje – teške svega oko 40 do 50 kilograma. Ovnovi mogu da budu teški do 80 kilograma.

Ono što je relativno rečeno, problem inače sa Romanovskom ovcom je „širina populacije“ i čistoća rase.

Romanovska ovca
Romanovska ovca

Teško je naći čistu romanovsku rasu ovce kod nas!

U Srbiji je teško naći zaista čistu ovcu i mada – vizuelno ovce izgledaju kao romanovske, imaju sivkasto krzno, crnu dlaku, karaktestičan profil nosa, zapravo – manje više svuda su bile ukrštene sa nekim drugim rasama.

 

No i pored toga, gen plodnosti je u velikoj meri sačuvan. Cela populacija romanovske u Severnoj Americi, na primer vodi poreklo od 14 ovaca i 5 ovnova koji su uvezeni 1980. godine.

Romanovski ovan i bergamo ovce

Međutim, to nije zaustavilo Ljubisava Rosića, mačvanskog odgajivača Romanovske koji se dosetio da nekoliko generacija unazad kupuje romanovoske ovnove u Han Pijesku. Ovaj dovitljivi odgajivač se dosetio da Romanovske ovnove pušta na bergamo ovce.

Bergamo je stara italijanska rasa ovce kombinovanih osobina koja se vrlo često gajila za mleko.

Ideja je bila jednostavna i sigurno funkcioniše, a to je da stvori meleza koji će naslediti plodnost i ranostasnost od romanovske ovce, a format, veličinu i mlečnost od Bergama.

Kao konačni rezultat je zaista dobio upravo takvu ovcu. Naravno, dobijeni melezi su ipak manje mesnati od mesnatih rasa ovaca, tako da jagnjad za tri meseca može da dostigne težinu od 25 do 30 kilograma.

Međutim, kako tvrdi Rosić, konačna konverzija nije lošija nego kod drugih rasa ako imamo u vidu ishranu. Jagnjad počinje da uzima čvrstu hranu već posle prve nedelje života, što govori pre svega o vitalnosti.

Ljubisav Rosić je zatim, svaku sledeću generaciju ukrštao sa narednim ovnom tako da tvrdi da će već u narednoj generaciji imati ovcu koja će biti 90% čista romanovska.

Na taj način izbegao je da plaća visoku cenu za priplodne ženske životinje i investirao je efektivno samo u ovnove, što je kudikamo jeftinije.

Dakle, ako se bavite ovčarstvom – možda biste mogli da razmotrite da krenete ili Rosićevim putem ili da kao što to rade u Severnoj Americi, obrnuto „propustite“ samo jednu generaciju romanovske kroz stado kako biste poboljšali plodnost.

Tekst priredio: dipl. vet. med. Uroš Davidović