Naslovna Poljoprivreda Zaštita bilja Propadanje plodova jabuke u skladištu

Propadanje plodova jabuke u skladištu

1212
0

Proizvodnju jabuke mogu ugroziti različiti patogeni i štetočine, zato je neophodno izvršiti adekvatne mere zaštite kako tokom proizvodnje tako i za vreme berbe i skladištenja. Jabuke se mogu čuvati u skladištu od 6 do 10 meseci. Za to vreme u plodovima se odvijaju brojni fiziološki procesi koji dovode do potpunog sazrevanja i starenja, pa su takvi plodovi podložniji infekcijama. Propadanje plodova u skladištu može biti uslovljeno različitim faktorima, među kojima su najznačajnije fitopatogene gljive. One mogu izazvati velike štete, a ukupni gubici nastali nakon berbe kreću se od 10 do 30 %.  

Ekonomski najznačajnija bolest plodova jabuke u skladištu je plava trulež, koju prouzrokuju gljive iz roda Penicillium, a najznačajnija vrsta je Penicillium expansum. Simptomi se ogledaju u vodenastim, svetlo smeđim i blago ulegnutim pegama na plodu. Trulež se brzo širi i izaziva propadanje celog ploda, a pri vlažnim uslovima na površini zaraženog dela obrazuje se veliki broj plavo- zelenkastih spora. Spore najčešće prodiru kroz povrede, a ređe preko lenticela i peteljki. Penicillium izaziva velike probleme u skladištu, dok se tokom vegetacije veoma retko javlja, osim na opalim plodovima. Glavni izvor infekcije su spore koje se nalaze na gajbicama, kontejnerima i u skladištima. Zato je neophodno izvršiti dezinfekciju sve neophodne opreme i samog skladišta. Minimalna temperatura na kojoj se odvija porast je -3°C.

Druga po značajnosti je siva trulež, koju prouzrokuje gljiva Botrytis cinerea. Nastala pega je u početku suva i čvrsta, ali kako napreduje postaje mekana. U vlažnim uslovima gljiva obrazuje veliki broj sivih spora, dok u krajnjem stadijumu može obrazovati i sklerocije. Prezimljava sklerocijama u zemljištu i biljnim ostacima. Botrytis cinerea je saprofit, pa se često može naći na trulim biljnim ostacima u voćnjaku, što je glavni izvor infekcije u polju. Infekcija može nastati i u polju i u skladištu. Ako se jave vlažni uslovi tokom cvetanja i precvetavanja, gljiva može zaraziti čašične listiće i ostati u stanju mirovanja (latentna zaraza) sve dok ne nastupi sazrevanje plodova, kada se gljiva i aktivira. Drugi način ostvarivanja infekcije je kroz povrede, nastale tokom berbe i skadištenja. Trulež se može razvijati i na -2°C.

Smeđu trulež prouzrokuju gljive roda Monilinia. Bolest se javlja kako u voćnjaku tako i u skladištu. Simptomi na plodovima se ogledaju u smeđim okruglim pegama, koje se brzo šire, na čijoj površini gljiva stvara sporodohije (beličaste jastučiće) u vidu koncentričnih krugova. Povremeno, zaraženi plodovi u skladištu postaju sjajno crni, a u nedostatku osvetljenja izostaje stvaranje sporodohija. Plodovi mogu biti zaraženi u svim fazama razvoja. Ako su plodovi zaraženi u početnim fazama, ubrzo se sasuše i opadnu ili se smežuraju i mumificiraju se. Tokom vegetacije gljiva može zaraziti i cvet, koji se obično osuši i opadne. Ako se to ne desi, gljiva se dalje razvija i preko cveta vrši zarazu grančica. Na njima se kasnije javljaju rak rane. Kasnije infekcije plodova nastaju uglavnom preko povreda. Prezimljava u granama i mumificiranim plodovima. Minimalna temperatura na kojoj raste je 1°C.

Vrste roda Botryosphaeria veoma su značajni prouzrokovači truleži u skladištu. Vrsta Botryosphaeria obtusa prouzrokuje crnu trulež, dok Botryosphaeria dothidea prouzrokuje belu trulež plodova jabuke. U oba slučaja infekcija može nastati još u polju preko čašičnih listića, lenticela, mehaničkih povreda i povreda od insekata. Kasnije infekcije ploda nastaju pred berbu ili u skladištu preko povreda i lenticela. Simptomi crne truleži se ogledaju u pegama nepravilnog oblika, tamno smeđe do crne boje, na čijoj se površini stvara veliki broj sitnih crnih piknida. Plodovi zahvaćeni belom truleži postaju mekani, blago naduvani, a na površini se javljaju kapljice soka. Pored plodova, obe vrste imaju sposobnost da zaraze listove, grane i stablo. Prezimljavaju u granama, stablu i opalim plodovima. Obe vrste truleži se mogu kontrolisati u skladištu na temperaturi 0°C.

Vrste roda Neofabraea predstavljaju veliki problem u regionima sa vlažnom i hladnijom klimom, ali poslednjih godina sve češće se javlja i kod nas gde može prouzrokovati značajne štete. Na plodovima jabuke ova gljiva prouzrokuje okrugle, koncentrične pege, sa žućkastim centrom, dok je ostatak pege svetlo smeđe boje. Infekcija ploda može nastati u bilo kom periodu nakon cvetanja. Neofabraea sp. najčešće prodire putem lenticela, međutim može i putem cveta i povreda. Nakon ostvarene infekcije gljiva ostaje u stanju mirovanja, a aktivira se tek nakon određenog perioda u skladištu, najčešće nakon 5 meseci, nekad i ranije. Javlja se na stablu i granama izazivajući rak rane, gde i prezimljava. Zabeležena minimalna temperatura na kojoj može da raste je -6°C.

Alternaria alternata prouzrokuje takozvanu Alternarijsku trulež plodova, a simptomi mogu biti različiti. Ako je infekcija nastupila na plodovima u periodu sazrevanja ili neposredno posle njega, nastale pege biće čvrste, tamno smeđe do crne boje, neće se širiti ka unutrašnjosti ploda, već će biti ograničene na površini ploda. Međutim, ako je zaražen stariji plod, pege će biti crne, mekane sa nešto smežuranom pokožicom, brzo će se širiti i zahvatiti veći deo ploda. Ova gljiva je patogen slabosti, koji nastanjuje oslabljene biljke i biljne ostatke. Tu i prezimljava, što je glavni izvor infekcije. Plodove može da zarazi pre i posle berbe. Najčešće vrši zarazu na oštećenim i starijim plodovima preko povreda. Međutim, u polju može prodreti i preko čašičnih listića, pri čemu izaziva trulež unutrašnjisti ploda. Minimalna temperatura na kojoj je zabeležen porast je -3°C.

Zaštita uskladištenih plodova. Glavna strategija sprečavanja propadanja plodova u skladištu je primena preventivnih mera. Većina skladišnih gljiva prezimljava u voćnjaku i može zaraziti plodove jabuke tokom vegetacije. Zato je neophodno ukloniti biljne ostatke i izvršiti adekvatnu zaštitu voćnjaka. Posebno je značajan poslednji tretman pre berbe, ali ujedno treba voditi računa o karenci. Takođe, važno je odrediti i pravi momenat berbe, jer ako se zakasni, plodovi su podložniji infekcijama i kraće se mogu čuvati. Veoma je bitno i da se smanji koncentracija spora gljiva u skladištu, te treba izvršiti dezinfekciju opreme, prostorija za pakovanje i samog skladišta. Iako se većina skladišnih gljiva može razvijati na temperaturama ispod 0°C, optimalna temperatura za čuvanje većine sorti jabuka je od 0 do 3°C. Na ovim temperaturama se značajno usporava razvijanje truleži, dok bi niže temperature izazvale fiziološke promene na plodovima. Ako se uoče bilo koji simptomi truleži, plodove treba odstraniti, kako bi se sprečilo dalje širenje infekcije.

Mast. inž. polj. Aleksandra Žebeljan