Naslovna Poljoprivreda Voćarstvo i povrtarstvo Preventivne mere – Ako planirate da podižete voćnjak, ovo morate da znate

Preventivne mere – Ako planirate da podižete voćnjak, ovo morate da znate

Važna stavka za zaštitu voćnjaka od štetnih ogranizama jeste obrada zemljišta.

1670
0
Foto:Pixabay

Sve je više poljoprivrednika koji se odlučuju za proizvodnju voća, pa su zasadi istih iz godine u godinu sve veći. Samim tim potrebno je nabaviti odgovarajuće sadnice, a kako pojedini voćari uvoze sadni materijal, ponekada nepoznatnog porekla i kvaliteta, stručnjaci upozoravaju da se širenjem ovakvog zasada stvaraju uslovi za pojavu oboljenja i štetočina  koji do sada nisu bili  registrovani u našoj zemlji.

“Dolazi i do širenja već prisutnih štetočina i bolesti, i to posebno kod onih zasada za čije podizanje je korišćen sadni materijal nepoznatog porekla i kvaliteta. Time se u odgovarajućoj meri povećava i ukupno korišćenje  sredstava za zaštitu bilja. U intenzivnim zasadima, u kojima se postižu visoki prinosi voća, i zaštita je intenzivna, jer uslovi u njima pogoduju i razvoju bolesti i štetočina. Nove sorte koje daju kvalitetnije plodove, po pravilu su osetljivije na bolesti i štetočine” , ističe Radmila Ćalić, dimplomirani inženjer zaštite bilja i savetnik PSSS-a iz Loznice.

Ona navodi da je pogrešno koristiti hemijska sredstva po svaku cenu i za najmanji napad štetočina i bolesti, već je potrebno okrenuti se principima integralne zaštite i smanjiti  njihovu upotrebu.

Foto:Pixabay

“Na ovaj način dobija se pre svega zdravstveno bezbednija hrana, a značajno je i smanjenje troškova proizvodnje. Upotreba zdravog sadnog materijala je neophodni činilac voćarske proizvodnje. Voćarima posebno preporučujemo da budu obazrivi pri nabavci sadnog materijala, naročito kod višegodišnjih  kultura  kod  kojih  lošim  izborom  rasadnika  ili  kupovinom od neregistrovanih proizvođača može doći do značajnih šteta. Pri kupovini bez računa i bilo kakvih garancija štete se ne mogu nadoknaditi”, apeluje Ćalić.

Pored toga, važna stavka za zaštitu voćnjaka od štetnih ogranizama jeste obrada zemljišta.

“U zemljištu se nalazi i veliki broj insekata, gljiva, bakterija, nematoda itd. Tu  takođe prezimljava veliki broj štetnih organizama, pa je njegova obrada veoma važna u voćarstvu. Takođe je važna površinska obrada kojom se štetočine izlažu vremenskim  prilikama i predatorima. Pored  toga  što  se  redovnom  obradom i održavanjem zemljišta poboljšavaju njegova struktura i fizička svojstva, njome se suzbijaju i korovi”, navodi Radmila.

Kako se održava zemljište u voćnjaku

Prema njenim rečima, zemljište se u voćnjaku može održavati na nekoliko načina.

“Kao jalovi ugar, gde se obrada zemljišta vrši  mašinski između redova i u redu ručno ili bočnim frezama koje su sve više u upotrebi kod nas.  Zemljište  se može održavati i zatravljeno, ali ovo se preporučuje  samo  u  zasadima  gde  postoji  navodnjavanje.  Sađenje  podkultura  može  se preporučiti samo u mladim zasadima i to u prvim godinama”, objašnjava Ćalić.

Kada je reč o malčiranju, u voćarstvu se najviše koristi u zasadima  jagoda i malina.

Foto: Pixabay

“Za ovu namenu mogu se  koristiti razni materijali kao što je slama, piljevina, kora drveća. Najviše se koriste folije  različitih debljina, boja i vremena trajanja. Prednost  je višestruka, ali treba imati u vidu tešku  borbu  sa  miševima  i  voluharicama. U  ovoj  borbi mogu  se  koristiti  i elektronski rasterivači. Malčiranjem se  smanjuje gubljenje vode i pojava korova”, dodaje Radmila.

Napominje da je đubrenje mera koja je veoma važna za poljoprivrednu proizvodnju.

“Voće troši velike količine hranljivih materija na izgradnju vegetativne mase: korena, stabla i lista. Stajnjak je organsko đubrivo i njegovom upotrebom se u zemljište, osim hranljivih materija, unosi humus i korisni  mikroorganizmi. Stajnjak je đubrivo koje deluje više godina,ali se najveća količina hranljivih materija iskoristi u prve tri godine, a količine koje će se koristiti zavise od potreba zasada,stanja zemljišta, kvaliteta stajnjaka i mogu biti različite. Najčešće se primenjuje srednja norma  đubrenja i to oko 20 t/ha do 30 t/ha”, objašnjava diplomirani inženjer za zaštitu bilja.

Stajnjak se nikada nekoristi svež, već dobro zgoreo i potrebno ga je odmah po rasturanju zaorati.

“Kada je reč o mineralnim đubrivima, najčešće se  koriste kompleksna koja sadrže tačno određen odnos tri elementa: azota, fosfora, kalijuma. Ova đubriva mogu da  sadrže i mikroelemente. Količina mineralnih đubriva koja će se koristiti najsigurnije se određuje hemijskom analizom zemljišta. Razlikujemo osnovno đubrenje i prihranjivanje. Osnovno  đubrenje se izvodi uz  jesenju obradu uz korišćenje đubriva sa manjim procentom azota. Prihranjivanje se vrši u nekoliko navrata i to jedno na početku vegetacije, a drugo prihranjivanje  je  posle  zametanja  plodova”, kaže ona.

Foto:Pixabay

Dodaje i to da ne treba preterivati sa đubrivom, jer višak nekih elemenata nepovoljno utiče na rast i razvoj voćaka.

“Nepravilnim  đubrenjem  se  kvari  struktura  zemljišta,  a  posebno dolazi do pogoršanja  kiselosti, što nepovoljno deluje na samu voćku i stvaraju se uslove za razvoj bolesti. Samo pravilna ishrana pogoduje  voćki i povećava njenu otpornost na bolesti i štetočina”, zaključuje ona.

Foto:Pixabay

Bolesti se prenose sadnim materijalom

Postoji veliki broj bolesti koje se prenose sadnim materijalom, između ostalog može biti prenet veliki broj štetnih organizama, a nekada se na jednoj sadnici može nalaziti i po nekoliko njih. Štetni organizmi se prenose  unutar  ili na sadnom materijalu.

Najčešći izvor zaraze su roditeljske biljke koje se koriste za reprodukciju (pupoljci, kalem grančice itd.), a širenje je najčešće uslovljeno  fizičkim kontaktom sadnog materijala.