Naslovna Vesti Otkup trešnje po sramotnoj ceni

Otkup trešnje po sramotnoj ceni

10534
0
Tresnje sramna cena
Trešnje sramna cena

Da li preti propast voćarima koji proizvode trešnju?

Ove sezone trešnje su rodile kao nikada pre! Nije bilo kiše, pa je i jedan od najvećih problema u berbi – pucanje plodova, ove sezone izostao.

Beleže se odlični prinosi, a proizvođače je pritisla velika muka.

Otkupna cena samo 50 dinara za kilogram trešanja!

Koliku god količinu da imate kada izračunate sve troškove, počev od cvetanja pa do berbe, ispada da niste zaradili ništa.
Trešnja se uvek dobro držala i po ovako sramotnoj ceni se nikada nije prodavala. Proizvođači nas zovu, jadaju se – rod propada jer se ne ispalti branje, pa sve ukazuje da je ovako niska cena veštački izazvana.
Novom uredbom koja je stupila na snagu ove godine, definisan je ozakonjen propis po kome samo pojedine hladnjače imaju pravo da otkupljuju voće i izvoze za Rusku Federaciju.
Direktan dolazak kupaca iz Rusije kod proizvođača više nema. Uslovi, koji su uredbom propisani da hladnjača koja ima dozvolu mora da ima, su i više nego nepotrebni.

Gledano iz ugla običnog proizvođača jesu besmisleni, ali ukoliko pitamo struku i gledamo kako je u drugim zemljama onda su ispravni.

Međutim što se nas tiče, ovakav Zakon je možda prerano donesen, jer uslovi omogućavaju opet rast velikih otkupljivača dok mali propadaju.

Evo šta kaže Zakon:

Pravno lice može da izvozi voće i povrće sa visokim fitosanitarnim rizikom u Rusku Federaciju ako je upisano u Registar privrednih subjekata, Centralni registar objekata i evidenciju izvoznika za područje Ruske Federacije koje vodi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljem tekstu: evidencija izvoznika), u skladu sa specifičnim fitosanitarnim uslovima Ruske Federacije.
Član 1
Ovom uredbom propisuje se evidencija izvoznika voća i povrća u svežem stanju (u daljem tekstu: voće i povrće) sa visokim fitosanitarnim rizikom u Rusku Federaciju, njihove obaveze kao i potrebna dokumentacija za evidentiranje.
Član 2
Pravno lice može da izvozi voće i povrće sa visokim fitosanitarnim rizikom u Rusku Federaciju ako je upisano u Registar privrednih subjekata, Centralni registar objekata i evidenciju izvoznika za područje Ruske Federacije koje vodi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (u daljem tekstu: evidencija izvoznika), u skladu sa specifičnim fitosanitarnim uslovima Ruske Federacije.
Pravno lice iz stava 1. ovog člana upisuje se u evidenciju izvoznika ako:
1) Ima skladište sa temperaturnim režimom (hladnjaču), u vlasništvu ili u zakupu,
kapaciteta najmanje 500 tona i koje ima deo za minusni režim, odnosno plusni režim, odnosno kontrolisanu atmosferu (ULO) – za voće,
kapaciteta najmanje 200 tona – za povrće,
ima prostor za klasiranje i pakovanje voća i povrća,
ima prostor za fitosanitarni pregled, sa radnim stolom i osvetljenjem preko 600 luxa;
2) Ima zaposleno, stručno lice odgovorno za zaštitu bilja, koje ima visoko obrazovanje poljoprivredne struke na studijama drugog stepena;
3) Ima sopstvenu ili ugovorenu proizvodnju voća i povrća.
Evidenciju izvoznika vodi i ažurira Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i dostavlja nadležnom ruskom organu na njegov zahtev.

 Zakon je jasan, ali je propisan tako da samo 20-ak hladnjača mogu da ispune ove uslove, pa samim tim i objave cenu za otkup!

Na zelenim pijacama trešnja nikada nije bila jeftinija, prodaje se od 100 dinara za kilogram, pa eventualno, do 200 dinara (što je redak slučaj ali samo za visoku A klasu).
Nakupci se ograđuju i nekoliko puta, a realno osim troškova transporta do mesta prodaje nemaju više ama baš nikakvih troškova. Ukoliko je nakupac kupio trešnju za 50 dinara a prodaje je za 150, zaradio je čak tri puta više od proizvođača.
A narod ko narod, kupuje ne pita, gleda samo cenu i ne zanima ga da li kupuje od proizvođača ili od prepodavca.
Na žalost, zelene pijace su tek delić prometa gde se plasira domaća trešnja. Najveće količine ostaju ili neubrane ili predate hladnjačama koje će ih otkupiti i dalje transportovati u Rusiju.
Dakle ovaj zakon je donesen i važi za sve poljoprivredne proizvode namenjene izvozu.
Sa trešnjom je počelo, nastaviće se i sa drugim voćem. Kreće kajsija, višnja, breskva, pa nektarina, šljiva, jabuka , kruška…A o malini i kupini da ne govorimo.
Rusi žele i traže našu robu i spremni su dobro da plate, ali ako se nastavi ovakav trend niskih cena u otkupu, doći ćemo u situaciju gašenja proizvodnje, što je najgori mogući scenario, ali koji na žalost nije neostvariv.

Tekst priredio: dipl.inž. Goran Veljković