Nedostatak kiseonika (Asphyxia) kod riba

    2040
    0

    Asfiksija ili ugušenje riba je dosta česta pojava i nastaje kao posledica manje količine kiseonika u vodi no što je za život neophodno. Poznato je da različite vrste riba imaju različite fiziološke potrebe za kiseonikom, tako da je za šarana, soma, karaša i deverike normalna koncentracija kiseonika u vodi 5 mg/l, dok je za pastrmke optimalna koncentracija viša od 7 mg/l.

    Količina slobodnog kiseonika u vodenoj sredini može znatno da varira i leti i zimi, a zavisi od temperature vode, bakterijske i biljne flore, količine organskih materija, koncentracije mineralnih materija u vodi i sl. Pri višim temperaturama vode, količina kiseonika je srazmerno manja i na temperaturi vode od 30ºC smanjuje se na polovinu. Vrednosti su sledeće:

    na temperaturi od 0ºC iznosi 14, 45 mg/l

    na temperaturi od 5ºC iznosi 12,74mg/l

    na temperaturi od 10ºC iznosi 11,25 mg/l

    na temperaturi od 15ºC iznosi 10,7 mg/l

    na temperaturi od 20ºC iznosi 9,1 mg/l

    na temperaturi od 25ºC iznosi 8,27 mg/l

    na temperaturi od 30ºC iznosi 7,52 mg/l

    Navedenim vrednostima treba dodati i to da velika količina aerobnih bakterija u vodi troši više slobodnog kiseonika i da truljenje organskih materija vezuje slobodan kiseonik. Može se reći da je količina slobodnog kiseonika u vodi multifaktorijalno zavisna.

    U jezerima i otvorenim vodama nestašica kiseonika nastaje usled zagađenja otpadnim vodama bogatim organskim materijama, kao i otpacima iz kanalizacije, mlekara, pivara, šećerana, fabrika skroba, celuloze i sl. Otpadne vode sa ratarskih površina koje su đubrene mineralnim materijama mogu da utiču na smanjenje koncentracije slobodnog kiseonika u vodi, jer doprinose bujnom rastu algi i bilja, što takođe dovodi do stvaranja većih količina organskih materija i daljih posledica. Prekomerni razvoj bilja i algi u vodi ne samo da troši slobodan kiseonik, već i njihovo prisustvo na površini vode sprečava prodiranje svetlosti i fotosintezu u dubljim slojevima vode.

    Iz istih razloga u ribnjacima i otvorenim vodama dolazi najčešće do uginuća usled asfiksije u jutarnjim satima, jer mrak preko noći smanjuje stvaranje kiseonika, zbog čega je u vodi najmanje kiseonika pred svitanje. Poznato je da su asfiksije česte pri visokim temperaturama, pretežno leti i u toku transporta većeg broja riba u manjim sudovima i bez provetravanja. I zimi može doći do masovnog uginuća riba ugušenjem, kada se usled formiranja ledene kore na površini utroši slobodan kiseonik u vodenoj sredini. U pastrmskim ribnjacima ugušenja su veoma retka, jer se obraća više pažnje na tehnologiju uzgoja nego u šaranskim ribnjacima. Mada, i ona se dešavaju usled smanjenja ili prekida dotoka vode, kao što je slučaj pri zapušivanju rešetaka lišćem ili drugom nečistoćom, zatim pri zagađenju ribnjaka izmetom riba, kao i pri prenaseljenosti ribnjaka nesrazmerno protočnosti vode.

    Pri postepenom smanjenju koncentracije slobodnog kiseonika u ribnjacima sa različitim vrstama riba, prvo uginjavaju koje su osetljivije na njegov nedostatak (grgeč i mlađ bez obzira na vrstu ribe). Kod potpunog nedostatka kiseonika u vodi, nije pošteđena ni jedna vrsta ribe, niti i jedna starosna kategorija (pomor riba na Aleksandrovačkom jezeru kod Vranja u zimu 2013. godine zbog leda na površini).

    Kao prvi znak nedostatka kiseonika u vodi javlja se svetlija boja riba. Ribe su uznemirene, skupljaju se na površini vode, a zimi oko otvora na ledenoj kori uz simptom ubrzanog disanja. Kod šarana je karakeristično „hvatanje“ vazduha ustima tzv. „pušenje“. Kod uginulih riba usta su otvorena, škržni poklopci uzdignuti, a škržni listići razmaknuti.

    Za dijagnozu je pored kliničke slike i postmortalnog nalaza, od presudnog značaja dokaz niskih koncentracija kiseonika u vodi. Kako njegova količina može brzo da varira (za nekoliko sati) potrebno je uzorke vode uzimati u momentu uginuća riba. Uzorke vode bi trebalo uzimati u flašicama sa brušenim čepom, a flašice treba dobro oprati u vodi iz koje će se uzeti uzorak i napuniti je do samog vrha zapušača, tako da u vodi nema vazduha.

    U sprečavanju asfiksije treba uzeti u obzir sve momente koji dovode do njene pojave i na vreme ih otkloniti. Ne dozvoliti prekomerni razvoj algi i bilja u vodi, kao i otklanjati organske materije i nečistoću. Pratiti koncentraciju slobodnog kiseonika u ribnjaku, naročito u jutarnjim satima i ukoliko postoji potreba dodati vodi 50 – 100 kg kreča što je dovoljno za nedelju dana. Prekomerni razvoj algi može da se spreči dodavanjem vodi CuSO4 (bakar sulfata), ali uz predostrožnost da se one u potpunosti ne unište. Za zimovnike birati one objekte koji nemaju mnogo mulja sa organskim materijama i u kojima se može uspostaviti protok vode. Zimi, ledenu koru na površini razbijati na što veći broj komada i načiniti otvore kroz koje će izlaziti štetni gasovi iz vode CO2, H2S, a ulaziti kiseonik.