Naslovna Vesti Koliko možemo da učinimo za našu BOLJU ZEMLJU?

Koliko možemo da učinimo za našu BOLJU ZEMLJU?

1591
0
foto: M. Papić, koliko možemo da učinimo za našu bolju zemlju
foto: M. Papić, koliko možemo da učinimo za našu bolju zemlju

U proteklih nekoliko godina se u medijima dosta spekuliše o ekološkom zagađenju, stepenu istog i fazama obnove. Kako ljudi decenijama unazad ne razmišljaju o prirodi i zagađenju, sada je došlo vreme za naplatu. Priroda naplaćuje svoj dug.

Ekološke katastrofe, migracije uslovljenje istim, nagle i valovite klimatske promene, suše, poplave, sve se dešava kao rezultat nebrige o prirodi, zemljištu i resursima koji su nam dati.

Generacije koje su pristigle i imaju određeni uticaj su sada na potezu, moramo da se pokažemo na delu. Dugogodišnju nebrigu moramo staviti u drugi plan, samo borbom, odgovornošću i istrajnošću, pre svega podrškom zakona kojima će se smanjiti uništavanje, degradacija i eksploatacija zemljišta kao osnovnog resursa.

Bez dobrog zemljišta nema zdrave i čiste vode, nema hrane, životinja, biljaka, a ni svega što od zemljišta zavisi, tako da sve staje.

Mnoge kompanije se mogu pohvaliti rekordnim prinosima, semenima koje mogu da daju ko zna koliko tona, mnogo više nego što je to priroda propisala. Imamo situaciju koja se često dešava genetičarima i procesu selekcije i odabira semena, kada na jednoj strani dobijete, na drugoj ćete izgubiti.

Mi dobijamo na jednoj strani, rekordne prinose i isprano žemljište, ako za ovo drugo uopšte možemo da kažemo da dobijamo“. Nasuprot tome, gubimo dosta toga, između ostalog, našoj deci trošimo dane budućnosti, polako ali sigurno.

Na nama je najveća odgovornost, da budućim generacijama ostavimo što „bolju zemlju“.

Loše i nepravilno postupanje sa zemljištem i njegova eksploatacija je pretvorila milione plodnih hektara u pustinje. Dok na jednom kraju sveta (bogatijem naravno), ljudi imaju hrane u izobilju, sa druge strane milioni gladuju, boreći se za opstanak. Tu nema nikakve ravnoteže.

U Srbiji je najveći problem sa voćarstvom, konkretno jabukom, iz dobro poznatih razloga i učestalosti pojedinih radnji u procesu proizvodnje, kao i sa stočarstvom.

Pogledajte malo bolje situaciju kada prolazite kroz prosečno selo u Srbiji, sa rekom koja tuda protiče. Sve je prepuno otpada i kojekakvog smeća. Zar država nema ništa da kaže na to?

Nije država naravno kriva, krivci smo mi sami, dok ne rešimo problem sa nama samima, reke će nam biti prljave i zagađene. Surova istina je da stočari često prazne cisterne sa fekalijama u reku, jer nemaju adekvatnu parcelu na kojoj bi to odradili!

Zdrav razum je nešto što je postalo strano, čistu i zdravu vodu, koja je osnova života, svakog dana zagađujemo, ne razmišljajući o tome da je možda sutra više ne bude bilo..

Tekstovi poput ovog bi trebalo da probude svest kod ljudi, koji svesno ili nesvesno to čine, da inspirišu mlade ljude, da se bore za Srbiju, prirodu i naše zemljšte. Jer boriti se za čistu i zdravu okolinu, pozitivne promene kod ljudi, nije uzaludno.

Ako želite da menjate svet, krenite od svog dvorišta. Ako vam je dvorište čisto, krenite od reke u svom selu. Svojim primerom možemo pokazati svima da su pozitivne promene moguće!

 

Miloš Stojanović