U vremenu kad se suočavamo sa katastrofama klimatskih promena, mnoge svetske organzacije uvidele su značaj ekoloških načina poljoprivredne proizvodnje i kružnog ciklusa koji je nekad bio zastupljen u agraru. Nekada, naši stari bavili su se raznovrsnom poljoprivrednom proizvodnjom; imali su voćnjake, kukuruzišta, krave, svinje, bašte sa svim povrćem i košnice sa pčelama. Svaka grana agrara preplitala se sa drugom, stočarstvo je nadopunjavalo voćarstvo i ratarstvo, pčelarstvo povrtarstvo i tako dalje.
Jedan primer je naročito značajan pokazatelj koliko svaka sfera poljoprivrede može biti iskoristiva za onu drugu. Nekada su voćnjak Nebojše Pavlovića iz sela Ranilović kod Aranđelovca, rovarile svinje i bile pretpriprema zemljišta za ratarske kulture, baš tu u istom voćnjaku.
„Kad se završi branje šljiva, puštane se su svinje po voćnjaku – sve što si imao. One bi rile, kopale zemlju, rastresale, skupljale žilice i bile bi u voćnjaku dok ne počnu oni kaljavi dani, odnosno česte kiše. Kad ih vratiš nazad u štalu, središ to zemljište drljačom, ispaviš malo, zatim baciš malo grahorica ili stočnog graška i poseješ“, kaže Pavlović za Bolju zemlju.
Obogaćuje zemlju i hrani stoku
Porodica Pavlović ima raznovrsnu poljoprivrednu proizvodnju, a već više od 30 godina bavi se setvom krmnih bilja kao dobar dodatak stočnoj ishrani. Zašto su u šljiviku sejali baš grahoricu, postoji više razloga.
„Zemlja izmrzne u toku zime, pa čim budu prvi dani proleća ti poravnjaš. S druge strane grahorice su napravile neke manje rupe, pore u zemlji i tu se zadržala veća količina vode i napravilo mnogo vlage. Zato u maju, s proleća bude jako kaljavo u voćnjaku. Do prvog košenja, grahorica naraste do stigne da prvih grana šljive i koristi se za ishranu stoke. Šljiva dobije list, kvalitet ploda! List šljive je bio crn zbog velike količine unetog azota od grahorica“.
Šljivi je potreban azot
Upravo, u prvoj godini sadnje šljive potrebno je zemljište nađubriti zrelim stajnjakom, od druge godine, neohodan joj je konstantan unos azota. Setvom grohorica, zemlja ostaje plodna sa povoljnim vodno-vazdušnim režimom i pošto ima dobro razvijen korenov sistem uz pomoć kojeg zemljište živi u simbiozi sa bakterijama, obogaćuje ga azotom. Zato se često koristi kao zelenišno đubrivo.
„Jednom kad se posade grahorice, nema više potrebe za stajskim đubrivom i unošenjem azota. Pošto su svinje već bile u šljiviku, one ne kopaju i ne rovare zemlju samo, nego i đubre svojim izmetom. Celokupan ciklus je ovako zatvoren, a zemljište u šljiviku ostaje vlažno duži period. Danas, ko ima mogućnosti to da radi, bilo bi odlično. Stojim iza toga, da je ovaj način bolji nego savremeni“, kaže Pavlović.
J.E.