Naslovna Poljoprivreda Stočarstvo i pčelarstvo Kako su nastali insekti?

Kako su nastali insekti?

2759
261

Verovali ili ne, insekti su svakako najstariji stanovnici naše planete.

Nauka poznaje oko 800 000 vrsta najrazličitijih insekata, pri čemu se stalno otkrivaju nove vrste. A kako njihove populacije predstavljaju čitav svet u malom, normalno je da su se vremenom kategorije insekata podelile na dve grupe ‒ štetne i korisne. Ovi prvi zadaju puno glavobolja u poljoprivredi, jer su ekonomski značajne štetočine, ali ima i onih koji su prenosioci mnogih bolesti ili parazitiraju kožu čoveka i domaćih životinja. Korisni su, a možda i najpoznatiji ‒ pčela i svilena buba, mada u ovu grupu spadaju i čitave klase takozvanih predatora, odnosno onih koji se hrane drugima, pa se samim tim svrstavaju u korisne, naročito sa aspekta poljoprivredne proizvodnje. Svoju primenu nalaze u zaštiti bilja u organskoj proizvodnji.

Druga podela insekata bila bi na letače i neletače, potom na one koji žive u zemljištu ili vodi. Nauka ih dalje deli i raspoznaje po tome kakav im je usni aparat, da li imaju jedan ili dva para krila, a i sami nazivi insekata govore nam dosta o njima: balegari, skočibube, zemljomerke, uholaže (predrasuda je da ove bube ulaze deci u uši). Potom tu su i insekti koji emituju svetlost (svici), insekti koji žive u zemljištu (tripsi), itd.

Što se tiče tipova ishrane, bubama je omiljena poslastica biljna hrana, ali ima i onih koji se hrane krvlju (komarci i neke vaši ), biljnim sokovima (biljne vaši), nektarom (pčele, bumbari, ose), cvetom (razni cvetojedi, rutava buba), korom drveta (potkornjaci i sipci), žilama korena (žilogriz) koji zna da nanese velike štete, naročito u proizvodnji višnje.

Kada smo kod ishrane, informisanja radi, spomenućemo da insekti imaju 5 tipova usta (usnih aparata), a to su: za grickanje (bubamare, skakavci, itd.), za sisanje (vaši), za bodenje i sisanje (komarci), za srkanje i lizanje (pčele) i za upijanje (muve). Možete samo da zamislite kakva su to mala čudovišta, posebno ako se uveličaju nekoliko puta. I koliko je priroda zaista čudna, naročito kod insekata, govori i sledeći primer. Larve insekata (gusenice) imaju usni aparat za grickanje, a kasnije kada se od njih stvori leptir, menja se i usni aparat, koji najčešće postaje za srkanje.

Insekti imaju svoje zakonitosti, što se posebno uočava kod pčela, mrava i termita. Utvrđeno je da insekti komuniciraju među sobom i da kod mnogih vladaju sloga i jedinstvo. To je jedan čitav svet u malom, u kome vladaju podele i zakonitosti kojih se insekti slepo pridržavaju. Podela posla se zna. Još jedna zanimljivost je i ta da insekti mogu da ponesu teret koji je i do tri puta teži od mase sopstvenog tela. To u prevodu znači da bi čovek ukoliko teži 80kg, bez ikakvog problema mogao da ponese teret od 240kg!? I sami znamo da je to nemoguće. Takođe, usled određene anatomije tela insekata, oni mogu i da lete, pa ukoliko se i to uporedi sa čovekom, dolazimo do zaključka da čovek može da skoči iz mesta do 3m u vis, što je svakako neizvodljivo.

Građu insekatskog tela su mnogi naučnici iskorišćavali tokom proučavanja za izradu mnogih građevinskih mašina. Tako je, recimo, zahvaljujući rovcu napravljen rovokopač, a vilini konjici, koji osim što lete, mogu i da lebde u vazduhu, bili su osnovna ideja konstruktorima u pravljenju prvog helikoptera.

Neki potkornjaci, koji buše rupe i prave čitave hodnike u kori drveta, izuzetne su arhitekte, uspevaju da sistemom hodnika i zapušavanjem i otpušavanjem rupa postignu idealne uslove u pogledu vlažnosti vazduha i temperature njihovih stanova, u kojima se staraju za svoje potomstvo. Od insekata se naučilo i kako se pravi med, pri čemu čovek u tome nije pobedio insekte, jer med koji se pravi na veštački način nikada ne može da zameni onaj pravi, koji proizvode pčele.

 

Kraj prvog dela

 

Dipl. inž. polj. Goran Veljković

Коментари су затворени.