U Srbiji šipak uglavnom raste samoniklo, te se može naći gotovo svuda, kako u ruralnim i zabačenim područjima tako i na urbanim mestima. Zbog lekovitosti svojih plodova, u novije vreme je sve interesantnija kao vrsta pogodna za osnivanje voćnjaka za proizvodnju “šipaka”.


 Kakva je razlika između divljeg i plemenitog (domaćeg) šipka?

Razlika između divljeg i plemenitog šipka je vidljiva golim okom. Divlji šipak je veličine brusnice ili ribizle, dok je plemeniti duplo veći, odnosno veličine trešnje ili višnje. Za branje 1kg divljeg šipka potrebno je oko 4 sata, a budući da se nalazi slobodno u prirodi, često je sa obraslinama, velikim grmljem, trnjem i koprivama. Ekstrat koji sadrži divlji šipak je specifičnog ekstenziteta, odnosno ukusa i mirisa. Zbog svoje velike arome odličan je za čajeve.

Za razliku od divljeg, plemeniti šipak raste na plantažama i vrlo se lako bere. Nema jaku aromu, kao što je to slučaj sa divljivim šipkom, te je i manje lekovit od divljeg. Mešanjem divljeg i plemenitog šipka dobija se odlična kombinacija mirisa i ukusa.

Prednosti gajenja šipka

Gajenje šipka ne zahteva hemijsku zaštitu a  zbog svoje relativne neosetljivosti na bolesti i štetočine, pogodna je za biološku proizvodnju. Šipak brzo dolazi u rod. Naime, prve prinose daje već u drugoj godini nakon sadnje. Primenom odgovarajućih agrotehničkih mera puni rod se može očekivati već u trećoj godini. 

Zanimljivo je da prerađevine od drugog voća i grožđa mogu se vitaminizirati dodatkom 5-10% plodova šipaka.