Bolesti koje se javljaju tokom gajenja pasulja
Nedavno smo pisali o tome zbog čega se pasulj više ne proizvodi u Srbiji. U ovom tekstu napravićemo osvrt na bolesti koje se javljaju tokom gajenja pasulja. Soja i pasulj, budući da su iz iste porodice mahunarki, imaju i slične bolesti i mnoge nisu dovoljno istražene, pa je otežano njihovo suzbijanje. Proizvodnja pasulja ima i jednu prednost, a to je da se može čuvati i više godina i ne traži posebne uslove za čuvanje.
Jedna od najčešćih bolesti pasulja je tzv. obična plemenjača pasulja – Xanthomonas campestris pv. Phaseoli
Ovu bolest izaziva bakterija. Sitne pege masnog izgleda su prvi simptom koji se javlja na listovima.
Vremenom se pege šire i spajaju prouzrokujući mrkocrvenkastu nekrozu većeg dela lisne površine.
Bolest se javlja i na mahunama u vidu okruglastih masnih pega.
Za suzbijanje obične plemenjače na pasulju važna je preventiva: upotreba zdravog i deklarisanog semena, gajenje manje osetljivih sorata i plodored.
Od hemijskih tretmana preporuka je primena fungicida na bazi bakra u uslovima povoljnim za pojavu oboljenja. Međutim, ovi preparati ne pružaju kompletnu zaštitu, ali u značajnoj meri mogu da spreče ostvarenje sekundarnih infekcija.
Antraknoza – Colletotrichum lindemuthianum je, najrasprostranjenija i veoma štetna, bolest pasulja koja je utvrđena i kod nas
Česte letnje kiše i toplo vreme pogoduju razvoju oboljenja. Jače napadnute mahune potpuno propadaju i nisu za upotrebu. Patogen se održava u biljnim ostacima u zemljištu. Glavni način prenošenja je putem zaraženog semena. Patogen razara zaraženo tkivo i stvara duboke antraknozne rane. Iz rana na mahunama se ostvaruju infekcije semena na kome se pojavljaju mrke pege.
Najvažnija mera suzbijanja antraknoze pasulja je setva zdravog semena i to onog koje je prethodno istretiranog fungicidima.
Od ostalih mera preporuka je uništavanje zaraženih biljnih ostataka i primena najmanje trogodišnjeg plodoreda. Važno je da se biljke ne sade gusto, kako bi se stvorio prostor za provetravanje između redova i otklonili uslovi za infekciju.
Siva i bela trulež – Botrytis cinerea i Sclerotinia sclerotiorum
Javljaju se u uslovima visoke vlažnosti i kada su usevi jako zgusnuti, pa nema provetravanja i sušenja.
Štete od ovih bolesti najčešće nastaju i usled mehaničkih oštećenja tkiva nakon grada, kada se stvaraju ulazne rane za prodor ovih parazita.
Zaražene stabljike, mahune i listovi propadaju i suše se. Na napadnutim delovima prva gljiva stvara sivu prevlaku, a druga belu miceliju poput vate pa je lako prepoznatljiva za postavljanje dijagnoze.
Od štetočina koje se mogu javiti jedna od najčešćih je pasuljev žižak – Acanthoscelidis obtectus
Ima više genaracija godišnje, a u skladištu se razvija cele godine. U jednom zrnu može se naći više larvi. Oštećeno seme ne može se upotrebiti ni za ishranu ni za setvu.
Od mera suzbijanja žižka u pasulju, u kućnim uslovima, manje količine pasulja mogu se zamrzavati u trajanju od dva-tri dana, bez promene svojstava.
Veće količine pasulja, ukoliko su oštećene žiškom, mogu se izlagati delovanju fumiganata koji svojim gasovima uništavaju sve stadijume žiška. Jedna od preventivnih mera suzbijanja žiška jeste da se skladišta, a pre unosa novog roda, temeljno očiste i dezinfikuju.
Nakon svega zaključujemo da je pasulj osetljva biljka i da ukoliko rešite da kenete u ozbiljniju proizvodnju, povedite računa o ovim bolestima i štetočinama koje se mogu javiti.
Ukoliko se pridržavate uputstava za setvu, pravite plodred i koristite sertifikovano seme za sadnju pasulja ne bi trebalo da imate bilo kakvu bojazan da nećete uspeti, i svakako ćete postići solidan prinos. Time ćete svakako dati i skroman doprinos povratku srpskog pasulja na domaće tržište.