Naslovna Poljoprivreda Stočarstvo i pčelarstvo Tov junadi

Tov junadi

4051
0

Srbija i kompletno područje na kome se prostirala nekadašnja Jugoslavija vrlo  podesno za tov goveda

Na pomenutim prostorima do ratova 90-ih bilo je vrlo razvijeno tovno govedarstvo. Pored redovnog zadovoljenja potreba tadašnje zemlje sa 23 miliona stanovnika, ta proizvodnja je imala i viškove za izvoz.

Poznato je da je bila velika potražnja u Evropi za mladom govedinom, posebno iz Srbije (tzv. bejbi-bif), koja je svoje mesto lako nalazila u zemljama kao što su Italija, Grčka i nekim drugim zemljama Evropske unije. Mesne industrije tadašnje Jugoslavije, kao npr. „Mitros“, „Karneks“, „Neoplanta“ i „29 novembar“ izvozile su meso i mesne prerađevine širom sveta.

Mnoge verske zajednice i narodi (Jevreji, Arapi), zbog nesvrstane politike tadašnje zemlje, dolazili su kod nas i bili odlični kupci tovne junadi, koje su klanice na njihov ritualni način žrtvovale i prerađivale (košer i halal klanje). To je za klaničare bilo vrlo unosno, jer su konzumenti ritualno dobijenog mesa plaćali celo june, a uzimali su samo prednje čereke.

Kasnije, posle raspada SFRJ, još je postojao izvoz manjeg obima u Evropu, ali to je bilo dosta manje nego ranije. Značajnim padom kupovne moći domaćeg stanovništva i smanjenjem njegovog broja opala je i potražnja, što je za posledicu imalo i pad proizvodnje.

Promenom kupaca i njihovih zahteva, tov junadi se produžio do većih težina 500-600 kg i s obzirom na to da je cena po kojoj se mogao prodati pala, proizvodnja je morala značajno pojeftiniti. Sve više su se u program ishrane uključivala jeftinija kabasta hraniva kao dominantna i rezultat je značajno duži tov.

Junad, pored domaćih konzumenata, tražena su najviše za potrebe tržišta Bosne i Kosova, a kada je potražnja iz tog pravca veća, tada i cena žive vage junadi raste.

Tov junadi
Tov junadi

Proizvođači tovnih junadi sa našeg područja u višedecenijskoj praksi su koristili nekoliko načina proizvodnje junadi:

 

  1. Proizvodnja „Bebi bif“ junećeg mesa svoj vrhunac je imala 60-ih i 70-ih godina prošlog veka u našim krajevima. Preduslovi za ovu proizvodnju su bili u godinama kada su telad imala korektnu cenu, a proizvodnja žitarica bila jeftina. Cena ovakve lake junadi hranjene visokim dozama koncentrovane hrane visoka je u Evropi.

Za ovakav tov poželjno je uključiti mušku telad mase 130-150 kg, dobrog zdravlja i koja su već u stanju dobro da preživaju hranu.

Ovakva dobro odbijena telad treba da su dobrih dubina i širina i povoljne konformacije trupa. Telad treba dobro isklasirati u grupe, ne veće od 10-12 grla, svima obezbediti da hrana bude lako dostupna i da je konzumiraju po volji.

U ishrani se koriste kompletne koncentrovane smeše, poželjno je peletirane, jer peletirana hrana ima niz prednosti: stimuliše lučenje pljuvačke, a ona deluje kao tampon zaštita na pH u buragu, ujednačene je konzistencije, bolje i lakše se čuva, ostvaruju se bolji proizvodni rezultati (dnevni prirast i konverzija).

Pored peletirane koncentrovane hrane, potrebne su i manje količine sena, slame i druge kabaste hrane i na taj način se obezbeđuje celuloza koja je neophodna za preživanje. Vrlo je važno otpratiti i kontrolisati prelazak sa uobičajene ishrane na forsiranu ishranu koncentrovanom hranom. Prelaskom na ovakvu drugačiju ishranu menja se mikroflora buraga.

Sam proces „bebi-bif“ tova počinje procesom rehidratacije (davanjem antistresnih preparata kroz vodu za piće u prvih 2-3 dana) i adaptacije novom sistemu ishrane. Na početku telad dobijaju 3 kg koncentrovane hrane na dan i to u više dnevnih obroka.

Seno se daje teladima po volji. U sledeće dve nedelje ide se u suprotnom pravcu, tj. koncentrovana hrana se konzumira po volji, a kabasta ograničava. Postoji mogućnost pojave meteorizma (naduna) i na to odgajivači moraju biti spremni, moguća je i pojava acidoze.

„Bebi bif“  tov ima dve faze:

Intenzivan tov i finiširanje.

  • U prvoj fazi, nakon prvih 14 dana prilagođavanja, cilj je da telad/junad konzumiraju hranu po volji. Na taj način hrana je dostupna svim grlima u dovoljnoj količini i nema rivaliteta među životinjama.

Kabasta hrana se daje posle koncentrovane u količini od 0,2-0,5 kg po grlu na dan, što je manje od 5% obroka. Smeša za prvi period tova (do 250 kg telesne mase) treba da sadrži 17 % sirovih proteina i 6 % sirove celuloze.

  • U drugoj fazi (finiširanju), koja traje 2-3 meseca (do mase 350-400 kg), junadima se daju smeše gde je manje proteina i celuloze, a više energetskih hraniva, kako bi se pozitivno uticalo na kvalitet mesa i bolju konformaciju trupa. Ukupno trajanje ovakvog tova je 6-7 meseci, sa dnevnim prirastom od 1300 do 1500 grama i konverzijom od oko 5 kg.

Tov za proizvodnju zrelije junetine

Ovaj tov traje do mase od 500 do 600 kg. U ishrani se koriste smeše sa više energije. Po tome se razlikuje od prethodnog načina tova, gde su krajnje mase bile manje. Treba napomenuti da ovaj tov, u odnosu na prethodni, predstavlja ekstenzivniji oblik tova, jer u ishrani akcenat se više stavlja na kabasta, nego na koncentrovana hraniva.

U ravničarskim krajevima preovladava stajski način tova, gde kao kabasto hranivo dominira silaža. Dodaje se i seno, a sa koncentratima se koriguju i potrebe junadi, kako bi se ostvarili prirasti na nivou od 1000 do 1200 grama.

Koncentrovana hrana se daje u mlevenom ili gnječenom obliku ili u obliku peleta, granula. Ishrana u tovu može da bude ograničena ili po volji. Kada se primenjuje ograničena ishrana, onda se misli na dvokratnu ishranu. Ishrana po volji se primenjuje tamo gde se po svaku cenu želi održati visoki nivo konzumacije.

U tom slučaju utrošak hrane je veći za 5%. Dobri rezultati tova u velikoj meri zavise od kvaliteta i koncentracije energetskih i hranljivih materija, kako u koncentratima, tako i u kabastoj hrani.

Ovakav način tova preferira muška grla kao poželjna, mase oko 150, pa i do 200 kg, dobrog zdravstvenog stanja, koja vrlo dobro konzumiraju koncentrovanu i kabastu hranu. Tov ima dve faze: pripremnu fazu tova (predtov) i završnu fazu tova.

Prva faza traje do postizanja mase od oko 300 kg. U ovoj fazi preovlađuje značaj koncentrovane hrane uz sve veći udeo kabaste hrane i u ovoj fazi junad maksimalno koristi svoje kapacitete za stvaranje mišićne mase.

U završnoj fazi tova, silaža se daje po volji, a koncentrat se dodaje u količini od 2-3 kg na dan, toliko da se popune hranidbene potrebe junadi i ostvare prirasti od 1000-1100 g na dan. Ovakav tov traje 12-13 meseci. U brdsko-planinskim predelima postoji ekonomsko opravdanje za držanje goveda na paši.

S obzirom na velika prostranstva pašnjaka u ruralnim predelima Srbije (Golija, Stara planina, pa slatinasti predeli Banata, veliki seoski pašnjaci Centralne i Zapadne Srbije) i ogromne količine slobodne kabaste hrane, ispaša goveda je ekonomski opravdana.

Ovakav tov znači napuštanje bilo kakve intenzivne forme proizvodnje i uloga koncentrata se svodi na korekciju stanja i hranljive vrednosti paše i ostalih kabastih hraniva koje se koriste u ishrani životinja. Kod prelaska na pašnjački način tova junadi, obavezno se moraju preduzeti neke organizacione mere:

Telad koja se planiraju ubaciti u tov moraju se odrožiti, jer se tada u grupi lakše privikavaju jedno na drugo.

  • Telad koja su zajedno bila i u odgoju, trebalo bi da ostanu zajedno i na pašnjaku.
  • Pregoni i pašne površine gde se planira tov, trebalo bi da budu odvojene od saobraćajnica i drugih kategorija goveda.
  • Ograde pregona moraju biti čvršće od onih za muzare, junice i telad.
  • Junad koja su osetljiva na vremenske nepogode na pašnjaku moraju imati zaštitu od sunca, kiše i vetrova.
Pasni tov junadi
Pašni tov junadi

Pašni tov zahteva redovno praćenje zaliha zelene mase i hranljivih materija, da bi se pravovremeno moglo intervenisati koncentrovanom hranom. Smatra se da je optimalna visina ispaše oko 20 cm, jer u tom stadijumu rasta trave, sirova vlakna povoljno deluju na procese u buragu junadi.

Telad uzrasta oko 200 kg, koristeći samo travu sa paše, prave dnevne priraste u visini od samo 100-150 grama i neophodan je dodatak koncentrata. Dodavanjem samo 1,5 do 2 kg, prirasti junadi se podižu na 600-700 grama, a sa dodatkom 2-3 kg sena i 2 kg koncentrata i do 1000 grama. Ovakav tov traje do starosti junadi od 18 do 24 meseca i mase od 500 do 600 kg. Meso ovakve junadi je zrelo meso.