Poslednjih godina celer se sve više gaji!
Celer je jedna je od vodećih začinskih biljaka koja se upotrebljava u kulinarstvu. Za jelo se koristi i lišće i koren celera, i na zelenim pijacama u zavisnosti od kvaliteta, veličine i oblika, komad celera prodaje se i za 100 dinara.
Otuda i sve veća potražnja semena za setvu, jer celer zbog svojih aromatičnih svojstava nije preterano atraktivan za napad štetočina.
Najveći neprijatelji celeru su suša, tvrdo zemljište i visoke temperature .
Zbog toga najbolje uspeva uz obilna navodnjavanja, na humusnim i peskovitim, dubokim baštenskim zemljištima.
Preko leta celer raste sporo
Celer treba vaditi što kasnije, npr. u novembru, a neposredno pre zime.
Celer najbrže raste u oktobru kada je klima prohladna i vlažna, a da bi u tome uspeo celer preko leta treba da se štiti od bolesti lišća.
Najčešća bolest je lisna pegavost izazvana infekcijama gljivice Septoria apii, mada se javljaju i alternarija, viroze, plamenjača, bakterioze itd.
Rasad oboljeva od sklerocinije, pitijuma i botritisa, ali je sve to malo značajno u odnosu na septoriozu lišća i stabla.
Septorioza lišća i stabla celera i zaštita
Posebno je ova bolest opasna u drugoj godini kada celer cveta i donosi seme.
U vreme cvetanja i nalivanja zrna može da izazove pravu pustoš usled koje cvetne drške propadaju, cvasti se suše, zrno ostaje šturo, pa tako ne samo da je prinos vrlo nizak, već i dobijeno seme celera ne ispunjava norme klijavosti.
Zaštita od lisne pegavosti izvodi se redovno pre pojave bolesti sistemičnim fungicidima
Po vađenju, celer korenjaš može da se čuva u trapovima 2 do 3 meseca ili u hladnjačama pri temperaturi od 0 °C i relativnoj vlažnosti vazduha od 90% do 95% tokom 4 do 5 meseci.
tekst priredio: dipl. inž. Goran Veljković