Naslovna Poljoprivreda Voćarstvo i povrtarstvo IZAZOV U PROIZVODNJI KELJA!

IZAZOV U PROIZVODNJI KELJA!

1156
0

Kelj je dvogodišnja biljka iz porodice krstašica. Izdržljivija je od kupusa i bolje podnosi visoke temperature i sušu, jednako kao i niske temperature i mraz. Zbog toga je idealan za gajenje na našem podneblju gde bez problema prezimljava. Kelj sadrži dosta C vitamina, kalijuma i bogat je proteinima, pa ima odličnu biološku hranljivu vrednost. U 70 g glavice nalazi se oko 33 kalorije, 2 g proteina, 1 g vlakana i oko 0.47 g lipida.

Foto: pixabay

Kelj ima vrlo visoke zahteve za kvalitetnim i humusnim zemljištem i može da uspeva na gotovo svakom tipu zemljišta pod uslovom da je duboko, strukturno i da ima dobar kapacitet za vodu i vazduh, uz pH 6–6,5, dakle blago kisela sredina. Dobro uspeva ako se sadi i proizvodi nakon berbe leguminoza poput graška, pasulja, mahunarki, stočnog graška, boba, sočiva, zatim krastavca, krompira, strnih žitarica, kao i preoranih prirodnih i veštačkih livada i travnjaka. Ne podnosi gajenje u monokulturi, što znači da se na istu površinu može saditi tek nakon 3 ili 4 godine. Na taj način se u znatnoj meri izbegava i pojava i napad agresivnih bolesti i štetočina. Kelj je vrlo dobra predkultura većini povrtarskih biljaka, jer nakon berbe ostavlja značajnu organsku masu i zemljište s malo korova.

Osnovna obrada za sadnju kelja obavlja se u jesen dubokim oranjem do 30 cm. Preorane brazde ne bi trebalo dirati sve do proleća, kada se kreće sa pripremom zemljišta za sadnju.

U pripremi zemljišta potrebno je dodati što je više moguće dobro zgorelog stajskog đubriva. Isto tako, uz osnovno đubrenje, potrebno je dodati kompleksno NPK đubrivo.

Za ranu prolećnu proizvodnju seme se mora sejati u tople leje, plastenike ili staklenike tokom novembra i decembra. Kelj se može sejati i gajiti tokom cele godine, što zavisi od sorte. Sadi se na razmak za rane sorte 40 x 40 cm ili 50 x 50 cm, a za krupne sorte 60 x 40 ili 65 x 50 cm.

Dok su biljčice male, potrebno je redovno zalivanje i uklanjanje korova plevljenjem. Kada biljke izrastu, imaju bujnu nadzemnu zelenu masu koja do neke mere smanjuje rast korova, ali ako to nije slučaj i ako se pojave štetočine, rasad se može tretirati određenim zaštitnim sredstvima.

Kelj se bere ručno, rezanjem glavice i to obično tek nakon što temperature padnu ispod nule. Što je duže izložen hladnoći, biva slađi i blažeg ukusa. Naravno to funkcionše samo na sunčevoj svetlosti, pa se taj proces ne može oponašati u zamrzivaču.

Foto: pixabay

Prinosi kelja zavise od toga da li je sorta rana ili kasna. Za rane sorte može se očekivati prinos od 20 do 25 t/ha, a za kasne sorte od 40 do 60 t/ha. Kelj inače postiže jako dobru cenu u prodaji i kao što ste uspeli da vidite, nema neke posebne zahteve. Relativno se lako gaji i na otvorenom, a i u zaštićenom prostoru i nije preterano podložan napadu prouzrokovača bolesti i štetočina. Ukoliko se prate preporuke koje smo vam prikazali, nema bojazni da nećete uspeti u proizvodnji kelja koji sve više postaje izuzetno zanimljiva namirnica od koje se mogu spremati razna ukusna jela, ali i salata, što zapravo znači da se kelj može jesti i u svežem stanju, isto kao kupus.

Dipl. inž. polj. Goran Veljković