Naslovna Poljoprivreda Voćarstvo i povrtarstvo Gajenje celera

Gajenje celera

3921
0

Zahteva plodna i humusna zemljišta

Celer je poreklom iz Evrope i susednih delova Azije. U pitanju je dvogodišnja biljka koja se kao povrće koristi u prvoj godini. U drugoj godini cveta i donosi seme, a u isto vreme stablo se grana i dostiže visinu od jednog metra.

Za gajenje ove biljke najpogodnija su plodna, humusna i strukturna zemljišta neutralne reakcije (pH 7) u sistemu za navodnjavanje.

Gaji se u plodoredu sa drugim povrtarskim ili ratarskim biljkama, ali ne posle korenašica koje jako osiromašuju zemljište, uključujući i repu. Parcele se oru u jesen, na dubini od 30 cm, s tim što se prethodno nađubri zgorelim stajnjakom 60 do 80 t/ha i polovinom fosfornih i kalijumovih đubriva (50 do 60 kg fosfora i 70 do 100 kg kalijuma po hektaru).

Druga polovina ovih đubriva se unosi u proleće sa pripremom zemljišta za sadnju kada se površinski sloj đubri i sa 60 do 80 kg čistog azota. Na ovakav način obezbeđuje se visoka plodnost zemljišta u sloju od 30 do 40 cm što će uz obilno navodnjavanje, dug vegetacioni period i ostale mere nege doprineti uspehu u proizvodnji.

Rasad se proizvodi u polutoploj leji, a niče za 18 do 25 dana, obično 21. Počinje da niče na 4,4°C, a nicanje prestaje već na 24°C. Optimalne temperature za rast i razviće celera su od 17 do 20°C. Izdržava mrazeve od -5 do – 6°C.

Do ubrzanja klijanja može doći tako što se seme stavi u platnenu kesu i potopi u vrelu vodu (100°C) gde se zadrži 1 do 2 sekunde, a onda prosuši i seje u vlažnu i toplu leju gde se usled ovoga proces nicanja skraćuje za 10 do 12 dana. Radi ravnomernije i pravilnije setve, seme se meša sa suvim peskom. Rasad se ne pikira, već se dobija setvom u redove sa rastojanjem od 5 do 8 cm. Dubina setve je 0,5 do 1 cm, a proizvodi se u polutoplim ili hladnim lejama.

Izuzetno, na plodnim, nezakorovljenim, strukturnim i idealno pripremljenim zemljištima u sistemu za navodnjavanje, celer može da se proizvede direktnom setvom. Zbog toga što mnoge biljke prilikom nicanja propadnu, rasađivanje je jedini način proizvodnje koji omogućava sigurne prinose.

Zbog sporog nicanja dolazi do brzog zakorovljenja leja. Rasađivanje se obavlja od maja do polovine juna uz obavezno navodnjavanje. Pre sadnje može se upotrebiti insekticid Saturn Terra . Dan ranije, leja sa rasadom treba dobro da se zalije. Po čupanju, rasad se klasira po krupnoći. Koren se skraćuje za trećinu, a isto tako i odraslo lišće. Dobar rasad treba da ima 3 do 4 zdrava listića koji se ostavljaju celi. Rasađuje se na istoj dubini na kojoj je bio i u leji. Ako se sadi dublje i zatrpa temeni pupoljak, takve biljke se ne primaju već trunu i propadaju. Sadi se u redove 40-50 x 25-30 cm.

Najveći neprijatelji celeru su suša, tvrdo zemljište i visoke temperature. Zbog toga najbolje uspeva uz obilna navodnjavanja, na humusnim i peskovitim, dubokim baštenskim zemljištima.

Preko leta sporo raste, pa ga treba vaditi što kasnije npr. u novembru, neposredno pre zime. Najbrže raste u oktobru kada je klima prohladna i vlažna, a da bi u tome uspeo celer preko leta treba da se štiti od bolesti lišća.

Najčešća bolest je lisna pegavost izazvana infekcijama gljivice Septoria apii., mada se javljaju i alternarija, viroze, plamenjača, bakterioze itd. Rasad oboleva od sklerocinije, pitijuma i botritisa, ali je sve to malo značajno u odnosu na septoriozu lišća i stabla. Posebno je ova bolest opasna u drugoj godini kada celer cveta i donosi seme. U vreme cvetanja i nalivanja zrna može da izazove pravu pustoš usled koje cvetne drške propadaju, cvasti se suše, zrno ostaje šturo, pa tako ne samo da je prinos vrlo nizak, već i dobijeno seme ne ispunjava norme klijavosti.

Zaštita od lisne pegavosti izvodi se redovno pre pojave bolesti sistemičnim fungicidima kao što su Leonida i Teatar.

Po vađenju, celer korenjaš može da se čuva u trapovima 2 do 3 meseca ili u hladnjačama pri temperaturi od 0°C i relativnoj vlažnosti vazduha od 90% do 95% tokom 4 do 5 meseci.

Najpoznatije sorte celera korenjaša su Praški orijaš, Alabaster, Magdeburški, Voltrefer i Valder. U zemljama Zapadne hemisfere više se gaji celer rebraš kao što je Biggold, Elne, Utah 52/70 R, Tall Utah, Golden Self blanching.