Naslovna Zdrava Hrana Da li je organska hrana (ne) opravdano skupa?

Da li je organska hrana (ne) opravdano skupa?

887
0

Interes za organskim proizvodima, koji neprestano raste, je jedan od trendova koji se pojavio u poslednjoj deceniji. U većim gradovima Srbije prodavnice zdrave hrane nude širok asortiman organskih proizvoda, poput: semenki, orašastih plodova, pasulja itd. Rafovi, u većim supermarketima, opremeljeni su isključivo sa organskom hranom, ali je ponuda, nažalost, limitirana. Da li je u pitanju cena organskih proizvoda ili nedovoljna obrazovanost i svesnost uticaja nebezbedne hrane po zdravlje ljudi?

Konvenconalna proizvodnja vs. organska proizvodnja

Organska hrana je nastala kao rezultat primene zakonski regulisanih metoda proizvodnje u svim fazama proizvodnje. Smatra se za uzgajivanje sa najvećim obzirom prema okruženju, prema životinjama, bezbednosti hrane i kvalitetu – što isključuje korišćenje veštačkih đubriva, regulatora rasta, pesticida, aditiva i genetski modifikovanih proizvoda (GMO).

Primera radi, studije su pokazale da na organskim farmama se nalazi i do 25% više ptica nego na konvencionalnom. Danska studija je pokazala da 5 puta više divljih biljaka, i totalna populacija antropoda je od 1.4 do 2.8 puta veća u organskim terenima nego u konvencionalnim. U organskoj proizvodnji limitiran je broj u torovima. Organskim framerima zabranjeno je skraćivanje zuba kod svinja ili podsecanje krila kod živine, kao i da su dužni da smanje vreme patnje životinje do klanice. Interesantno je to da organske svinje i živina moraju biti preko 95% organski hranjene.

Takoreći, organska poljoprivreda prepoznaje i važnost zemljišta i osigurava njegov razvoj i održavanje. A to podrazumeva minimum oranja, rotaciju vrsta, simbiotske veze, upotrebu organskog đubriva (a ne sintetičkog), prevrtanje zemlje i sl.

Kako znati da li kupujete organsku hranu?

Proizvodnja, prerada i, na kraju, prodaja hrane obeležene kao organska hrana je kontrolisana na jedinstven način i pruža adekvatnu garanciju o kvalitetu. Svaka nova organska hrana koja se proizvodi u EU mora na sebi da ima nacionalni logo – što znači da država garantuje da je reč o organskom proizvodu. Kao i logo sertifikacione kuće, gde je naveden sertifikacioni broj. Proizvod obavezno mora da ima sertifikat da li je organski ili ne.

Prodajno mesto, gde kupujete, mora da ima sertifikat svog dobavljača organskog proizvoda. Ovaj sertifikat važi godinu dana, pa je potrebno obratiti pažnju na njegovu validnost.

Koliko cena organskih proizvoda utiče na potrošače?

Nedavno istraživanje, koje je sprovedeno u Francuskoj, je pokazalo da bi dvočlano domaćinstvo potrošilo 368 evra godišnje u proseku na konvencionalno proizvedeno voće i povrće, dok bi ih ta ista korpa s organskim proizvodima koštala čak 660 evra. Razlika od 79 odsto u ceni predstavlja jasnu prepreku za potrošače. Međutim, vrednost prodaje organske hrane u Francuskoj je u konstantnom porastu. Od 2007. godine prodaja organske hrane je povećana tri i po puta, te dostigla 7,15 milijardi evra u 2016. godini.

Gajenje organskog povrća i organskog voća je dosta skuplje od konvencionalnog zbog intezivnijih metoda proizvodnje i manjih prinosa. S druge strane, gotovo trećina razlike u ceni je zbog premija koje određuju marketi čija je profitna marža na organskim proizvodima 96 odsto veća nego na konvencionalnim. Dok samo polovina u ceni organske hrane se vraća proizvođaču.

Erik Gal, zamenik direktora i menadžer politike Pokreta međunarodne federacije za organsku poljoprivredu EU (IFOAM) kaže „da bi proizvođači organske hrane trebalo da budu pošteno nagrađeni jer se bave praksom koja ceni zdravlje i okolinu, više cene su delimično opravdane, ali ne do nivoa koji je otkrila studija.“